Manastiri Fruške Gore
U periodu turske vladavine (od
pada Smedereva 1459.godine), gradenje i ukrašavanje
crkava postalo je vrlo otežano, ali nije prestalo,
iako se strogi turski zakoni nisu mnogo razlikovali
od zabrana. Nakon obnove Pecke Patrijaršije 1557.godine,
povoljniji uslovi omogucili su obnavljanje mnogih
starih manstirskih crkava i podizanje novih na
celom, širokom podrucju Patrijaršije.
Tada su nastale i poznate grupe manastira od kojih
su najznacajnije fruškogorska i ovcarsko-kablarska.
Graditeljska delatnost koju je zapoceo despot
Stefan Lazarevic u severnim krajevima Despotovine,
prenela se, posle 1459.godine, u krajeve severno
od Save i Dunava, u Južnu Ugarsku. Najveca zasluga
za podizanje prvih vecih zadužbina pripada sremskim
despotima iz kuce Brankovica, koji nastavljaju
tradiciju moravske Srbije.
Šesnaest manastira je rasporedeno po niskoj šumovitoj
planini – Fruškoj Gori, sa površinom od oko 500
kvadratnih kilometara, omedenoj velikim rekama
Savom i Dunavom.
BEOCIN
Manastir Beocin, sa prvobitnom
malom crkvom Vaznesenja Gospodnjeg, osnovan je
u XVI veku. Crkva je porušena i na njenom mestu
je 1732-1740.godine, Milivoje Milakovic iz Starog
Futoga, podigao novu,današnju, sa manastirskim
konacima. Barokni trem i visoki zvonik su iz 1762.godine.
Konacni izgled crkva i konaci dobili su prilikom
restauracije 1893.godine. U stilskom pogledu,
crkva je mešavina tradicionalnih i novih stilova,
sa elementima gotike i klasicizma.
Ikonostas je nastao 1756.godine a ikone su slikali
Janko Halkozovic, Dimitrije Bacevic i Teodor Dimitrijevic-Kracun.
Živopis koji je 1777.godine radio Janko Halkozovic
slabo je sacuvan.
Ime je dobio po mestu obližnjem mestu Beocin.
KRUŠEDOL
Manastir
Krušedol sa crkvom Blagoveštenja je najznacajniji
verski, nacionalni, kulturni i istorijski fruškogorski
spomenik.
Crkvu je izmedu 1509. i 1514.godine, podigao vladika
Maksim, bivši despot Đorde, sin despota Stefana
slepog (sin Đurda Smederevca), i despotice Angeline
– sv. Majke Angeline (rodake albanskog kneza Đurda
Kastriota – Skenderbega).
Osnova crkve je trikonhosna, fasade su jednostavno
omalterisane, trem iznad ulaza sa klsicistickom
dekoracijom dozidan je 1745.godine, a barokni
zvonik je odvojen od crkve i povezan sa zapadnim
konakom. Arhitektura Krušedola je znatno uticala
na kasnije sazidane fruškogorske manastire.
Prvobitni, tradicionalni, vizantijski živopis
nastao je izmedu 1543. i 1545.godine. Sredinom
XVIII veka, prekriven je baroknim slikarstvom
Jova Vasilijevica, ukrajinskog slikara i Stefana
Teneckog, domaceg majstora, koje se svojom celinom
ubraja u najviše domete srpskog monumentalnog
baroknog slikarstva i definitivno je napuštanje
vizantijskog nacina slikanja.
Deo ikona na ikonostasu radili su kritski slikari,
1512.godine, a ostatak domacI slikar Dimitrije
Bacevic 1765.
Manastir je dobio ime po obližnjem selu Krušedolu.
NOVO HOPOVO
Manastir Novo Hopovo je posle
Krušedola najznacajniji verski I kulturni centar
u Vojvodini. Udaljen je 3 km od izletišta Venac
i 0,5 km od od asfaltnog puta Novi Sad-Irig-Ruma.
Prema Tronoškom letopisu, manastir, sa crkvom
Svetog Nikole, je osnovao despot Stefan Slepi,
a prema žitiju Majke Angeline, Stefanove supruge,
ktitor je njihov sin despot Đorde, kasniji vladika
Maksim.
Današnju crkvu podigli su Lacko i Mirko Jovšic,
iz Srpskog Kovina 1756.godine.
Crkva je u osnovi trikonhosnoh oblika, sa kupolom,
pripratom i velikim zvonikom. Gradena je u duhu
srpske srednjovekovne moravske arhitekture sa
primesama vlaškog uticaja, spolja izuzetno bogato
ukrašena.
Živopis u oltaru i naosu raden je 1608.godine
pod uticajem kritskog slikarstva, dok je kvalitetniji
živopis u priprati nastao 1654.godine i po stilu
je bliži uzorima iz XIV veka.
Raskošan, pozlaceni ikonostas oslikao je 1770.godine
naš najveci barokni slikar Teodor Kracun.
Tokom Drugog svetskog rata, manastir i ikonostas
su znatno ošteceni od strane gestapoa i hrvatskih
nacista. Posle rata, crkva je restaurirana i danas
se u njoj nalaze mošti sv. Teodora Tirona.
STARO HOPOVO
Manastir Staro Hopovo, udaljen
je 2 km od Novog Hopova i po predanju ga je osnovao
vladika Maksim. Današnja crkva podignuta je 1752.godine
na mestu stare brvnare, pravougaone je osnove,
sa kubetom i pripratom. Fasada je ukrašena kordonskim
vencem i frizom slepih arkadica. Sa veoma lepog
i bogato ukrašenog ikonostasa koji je uništen
u Drugom svetskom ratu, sacuvano je 26 ikona.
BEŠENOVO
Manastir Bešenovo, udaljen je
oko 2 km od Male Remete. Po predanju, osnovao
ga je kralj Dragutin, nepouzdani podatak sa izgubljenog
natpisa na zidu navodi 1467.godinu kao godinu
živopisanja, dok se u turskim izvorima pominje
u XVI i XVII veku. Novi ikonostas Bešenova ciji
se pojedini delovi danas nalaze u Galeriji umetnosti
u Sremskoj Mitrovici, slikao je 1907.godine Stevan
Aleksic. Manastir je stradao u II svetskom ratu
i danas je u ruševinama.
DIVŠA
Manastir Divša ili Đipša, nalazi
se u blizini Kuveždina, kod sela Vizic. Crkva
Svetog Nikole, manastira Divša, po predanju zadužbina
despota Jovana Brankovica, sagradena je krajem
XV ili pocetkom XVI veka. Gradevina je trikonhosna,
sa jednim uskim kubetom i masivnim tornjem sa
kapelom Pokrova Bogorodice koji je podignut 1764.godine
kada je obnovljena i sama crkva.
Ikonostas je slikao 1753.godine Teodor Stefanov
Gologlavac.
Manastir je znatno oštecen od strane gestapoa
tokom Drugog svetskog rata.
GRGETEG
Manastiru Grgeteg prilazi se
putem od Iriga a nalazi se u neposrednoj blizini
Krušedola. Po tradiciji, manastir su osnovali
despoti Brankovici, I još je živo predanje da
ga je 1471.godine podigao despot Zmaj Ognjeni
Vuk za oca, hilandarskog monaha Germana.
Prvi pouzdan podatak potice iz 1619.godine.
Današnju crkvu podigao je 1770.godine mitropolit
Jovan Đordevic, cije je ime uklesano na skulptovanoj
ploci u proskomidiji.
Stari ikonostas iz 1774.godine, bio je rad Jakova
Orfelina, ali je prilikom restauracije rasturen,
i postavljen novi, koji je 1902-1904.godine slikao
Uroš Predic. Ikonostas za kapelu zvonika radio
je Pjer Križanic.
Hram i deo ikonostasa, stradali su u Drugom svetskom
ratu a delimicno su obnovljeni 1950.godine.
JAZAK
Manastir Jazak udaljen je 4 km
od Vrdnika, ali mu se najlakše prilazi putem od
Rume.
Stara manastirska crkva posvecena Vavedenju, prvi
put se pominje 1522.godine. Od 1736. do 1758.godine
gradila se sadašnja crkva Svete Trojice, cija
arhitektura sadrži dosta tradicionalnih elemenata.
Osnova je trikonhosna, sa osmostranim kubetom.
Zidana je redovima kamena i opeke, što fasadi
daje lepu polihromiju.
Ikonostas je slikao 1769.godine, srpski barokni
slikar Dimitrije Bacevic.
Ime je dobio po mestu Jazak koje se nalazi u neposrednoj
blizini.
KUVEŽDIN
Manastir Kuveždin nalazi se u
neposrednoj blizini mesta Divoš i manastira Šišatovac.
Crkvu Svetog Save i Svetog Simeona Srpskog, prema
tradiciji je osnovao Stefan Štiljanovic u prvoj
polovini XV veka. Nakon turskog razaranja, podignuta
je 1815-1816.godine nova crkva, trudom igumana
Genadija Kirilovica.
Arhitektura crkve je klasicisticka, a u istom
stilu podignuti su i manastirski konaci.
Živipis i ikonostas, slikao je 1851-1853.godine,
poznati srpski slikar Pavle Simic.
Posle Prvog Svetskog rata, manastir su naseljavale
ruske monahinje a znatno je razoren tokom Drugog
rata od strane nemacke vojske.
MALA REMETA
Manastir Mala Remeta, Remetica
ili Remetsko, udaljen je oko 2 km od Jaska, i
jedan je od najmanjih fruškogorskih manastira.
Prvobitnu crkvu, koju je po predanju podigao kralj
Dragutin, opustošili su Turci, a novi manastir
su pocetkom XVIII veka podigli monasi manastira
Race. Fasade su bogato i živopisno ukrašene, što
gradevini daje izgled koji je svrstava medu najlepše
manastire Fruške Gore.
Crkva nema zidnog živopisa, ali unutrašnjost krasi
visoki ikonostas, delo Janka Halkozovica iz 1759.godine.
PETKOVICA
Manastir Petkovica, sa crkvom
Svete Petke, nalazi se u blizini Šišatovca, na
putu prema Kuveždinu. Po predanju, osnovala ga
je Jelena, udovica Stefana Štiljanovica, koja
se zamonašila u Šišatovcu i dobila ime Jelisaveta.
Pretpostavlja se da je vreme zidanja oko 1580.godine.
Crkva ima osnovu u obliku trikonhosa, sa kubetom
i malim zvonikom. Zidana je kamenom i omalterisana.
Živopis je nastao 1588.godine i najbolje je sacuvan
u oltaru. Ikonostas koji je nastao 1735.godine,
uništen je, a sacuvan je samo veliki rezbareni
krst koji se danas nalazi u Muzeju Srema u Sremskoj
Mitrovici.
PRIVINA GLAVA
Manastir Privina (Pribina) Glava,
nalazi se u oblasti Šida, odakle mu se preko Berkasova
najlakše može prici.
Crkva je posvecena Svetim Arhangelima, i po predanju
je još u XII veku osnovao neki Priba (Priva) po
kome je manastir i dobio ime.
Izgradnja današnje crkve završena je 1760.godine,
a uzor je po svemu bio manastir Hopovo. Osnova
je trikonhosna, sa kubetom i masivnim zvonikom,
dok je spoljašnja obrada dosta skromnija od hopovske.
Ikonostas, pevnice i zidne slike radio je 1786.
i 1791.godine slikar Kuzman Kolaric.
RAKOVAC
Manastir Rakovac nalazi se na
severnim obroncima Fruške Gore, u blizini Beocina.
Prema nepouzdanim podacima, osnovao ga je krajem
XV veka, veliki komornik despota Jovana Brankovica,
Raka Miloševic, po kome je i dobio ime.
Crkva posvecena Svetim Vracima Kozmi i Damjanu,
najverovatnije je podignuta pre 1521.godine. Trikonhosne
je osnove, i zbog velike slicnosti sa krušedolskom
crkvom pretpostavlja se da su je gradili isti
majstori. Visoki zvonik sazidao je 1735.godine,
mitropolit Vicentije Jovanovic. U unutrašnjosti
su sacuvani fragmenti živopisa iz XVI ili XVII
veka. Ikonostas koji je kasnije spaljen, oslikao
je 1763.godine Vasa Ostojic.
Manastir Rakovac bio je vrlo znacajan prepisivacki
centar. U njemu je 1700.godine izvršen je prepis
Dušanovog zakonika, a 1714.godine, monah Maksim
pisao je poznati Rakovacki Srbljak koji je nažalost
izgubljen.
Nakon stradanja u Drugom svetskom ratu, manastir
je restauriran.
ŠIŠATOVAC
Manastir Šišatovac nalazi se
kod sela Ležimira, nedaleko od Sremske Mitrovice.
Osnivanje i izgradnja crkve Rodenja Bogorodice,
vezuju se za imena žickog igumana Teofila i monaha
Ilariona i Visariona, pre 1540.godine. Crkva je
sagradena na ruševinama manastira Remetice, pa
se stoga Šišatovac ponekad naziva i Remetica ili
Remetsko. 1543.godine, iguman Teofil je u ovaj
manastir preneo mošti sv. Stefana Štiljanovica,
koje se danas nalaze u Sabornoj crkvi u Beogradu.
Današnja velika crkva podignuta je 1778.godine,
trudom arhimandrita Vicentija Popovica i oberkapetana
Jovana Monasterlije. Crkva je trikonhosna, sa
blago naglašenim transeptom u krovnim masama.
Fasada je oživljena pilastrima, a nad gradevinom
se uzdiže barokni zvonik. Zidni živopis i ikonostas
radio je 1783. i 1794.godine Grigorije Davidovic
Obšic. U manastiru Šišatovac, pocetkom XIX veka,
bio je arhimandrit Lukijan Mušicki; kod njega
je boravio Vuk Karadžic, i tu mu je Filip Višnjic
kazivao pesme o Karadordevom ustanku.
VELIKA REMETA
Manastir Velika Remeta nalazi
se u blizini Krušedola, ali mu se najlaskše prilazi
asfaltnim putem koji se od starog auto-puta Beograd-Novi
Sad odvaja kod mesta Banstol.
Tacna godina izgradnje manastira sa crkvom posvecenom
sv. Dimitriju, nije poznata, a prvi put se pominje
1534.godine.
Crkva je jednobrodna, sa kupolom i pripratom a
visoki barokni zvonik izgradila su 1735.godine
braca Andrija i Jakov Andrijevic. Manastirski
konaci su iz XVIII i XIX veka. Živopis se nalazio
u unutrašnjosti i na fasadama, ali je uništen
turskim paljenjem.
Crkva i ceo manastir ošteceni su u Drugom svetskom
ratu i od tada su dva puta obnavljani.
VRDNIK
Manastir Vrdnik ili Ravanica
nalazi se u blizini Jaska i prilazi mu se asfaltnim
putem iz pravca Rume. Ne zna se tacna godina osnivanja
a prvi put se pominje 1589.godine. Pretpostavlja
se da je iz vremena pre dolaska Turaka. Crkva
manastira Vrdnik posvecena je Sv.Jovanu Krstitelju
i u nju su prebegli monasi iz Sent-Andreje, 1697.godine,
smestili mošti sv. Kneza Lazara i ostale ravanicke
dragocenosti. Od tada se vrdnicki manastir pocinje
zvati Ravanicom. Konaci i trpezarija gradeni su
1761.godine, na inicijativu mitropilita Pavla
Nenadovica. Današnja crkva, jednobrodna, sa malim
kubetom i baroknim tornjem, sagradena je 1811.godine
u stilu klasicizma-bidermajera. Fasade su podeljene
pilastrima i horizontalnim poljima. Ikonostas
i živopis radio je Dimitrije Avramovic. U manastiru
su cuvane vredne umetnicke i istorijske dragocenosti:
haljina i pokrov za lice Kneza Lazara od crvene
svile, koji je izvezla monahinja Jefimija, svileni
nadbedrenik vezen zlatom, iz XV veka, koji se
danas cuvaju u Muzeju Srpske pravoslavne crkve
u Beogradu. |