|
Kopaonik - Istorijsko
nasleđe
U bližem i daljem okruženju,
smešteni su biseri srpske srednjovekovne arhitekture
i umetnosti – manastiri Studenica, Gradac, Stara
i Nova Pavlica, Nikoljaca, Petrova crkva, Đurdevi
stupovi, Sopocani, Crna Reka...
Manastir
Studenica
Manastir Studenica se nalazi kod
mesta Ušce na Ibru, na putu Kraljevo – Raška,
nedaleko od Ibarske klisure (11,5 km). Sagraden
je na desnoj obali recice Studenice, koja se kod
Ušca uliva u Ibar. Od Kraljeva je udaljen 66,
a od Beograda 236 kilometara.
Patron i izgradnja: Studenicu, crkvu posvecenu
Bogorodici Dobrotvorki je izmedu 1183. i 1191.godine,
podigao veliki župan Stefan Nemanja kao svoju
glavnu zadužbinu i dinasticki mauzolej.
Dugo vremena je Studenica bila uzor potonjim zadužbinarima,
Nemanjinim naslednicima koji su svoje zadužbine
gradili po njenom uzoru.
Arhitektura: Bogorodicina crkva u Studenici je
jednobrodna gradevina sa kupolom i pripratom na
zapadnoj strani koja je ujedno I prva prava priprata
u srpskoj srednjovekovnoj arhiterkturi. Veliku
spoljnu pripratu sa trobrodnim krovom i rebrastim
svodom, podigao je kralj Radoslav oko 1235.godine.
Crkva pripada raškoj stilskoj arhitektonskoj grupi
i predstavlja pravu simbiozu istocnog i zapadnog
nacina gradnje. Portali i prozorski otvori su
izuzetno bogato ukrašeni reljefima i kamenom plastikom.
Citava spoljašnja obrada pripada romanickom stilu
dok je unutrašnjost vizantijska.
Slikarstvo: Studenica je živopisana
zaslugom Svetog Save 1208/1209.godine a rukom
grckog majstora cije ime nije sacuvano. Živopis
Studenice predstavljao je potpuno nov pristup
monumentalnom slikarstvu zbog oponašanja mozaickog
slikarstva fresko tehnikom-na nalepljenim zlatnim
listicima bojom su ucrtane kockice poput pravog
mozaika.
Cuveno Raspece i likovi svetitelja u oltaru su
najlepše studenicke freske i predstavljaju vrhunska
dela vizantijske umetnosti i najstariji spomenik
“novog stila XIII veka” u citavom vizantijskom
slikarstvu.
Manastirski kompleks: Bogata zbirka bogoslužbenih
predmeta i ikona izložena je u manstirskoj riznici.
U manstirskom kompleksu Studenice nalaze se još
dve crkve.
Mala crkva posvecena Svetom Nikoli koja je gradena
pocetkom XIII veka sa sacuvanim fragmentima fresaka
iz cetvrte decenije XIII veka.
Crkva Sv. Joakima i Ane – Kraljeva crkva, sazidana
1313/14.godine u vreme kralja Milutina po kome
je i dobila ime. Kvadratne je osnove sa dobro
sacuvanim živopisom koji predstavlja pravo remek
delo slikarskog stila renesanse Paleologa.
Ime: Manastir je dobio ime po recici Studenici.
>>
VRH STRANE
Manastir
Gradac
Manastir Gradac je smešten na
šumovitim padinama Golije, desetak kilometara
zapadno od ruševina stare tvrdave Brvenika. Podignut
je u drugoj polovini 13. veka, kao zadužbina kraljice
Jelene Anžujske, žene kralja Uroša I, koja je
ovde sahranjena 1314. godine. Bio je zašticen
masivnim zidom i imao je dva ulaza.
Crkva
je zidana u raškom stilu sa izvesnim elementima
gotike. Na gradevini se primecuje znacajan uticaj
studenicke Bogorodicine crkve. Svoj najveci procvat
Gradac je doživeo krajem 13. i pocetkom 14. veka,
a gubitkom srpske nezavisnosti (1459. godine),
manastir je stradao od Turaka.
Oko 1275. godine crkva je oslikana
freskama koje su samo delimicno sacuvane, a po
svom stilu vezuju se za slikarstvo Sopocana.
Mali hram Sv. Nikole, smešten
na jugoistocnoj periferiji manastirske porte,
jednostavne je arhitekture, sa osnovom pravougaonog
oblika, bez kupole i sa pravougaonom oltarskom
apsidom i pripada tipu katolicke propovednicke
crkve. Pretpostavlja se da je crkva sagradena
pre nastanka glavne manastirske crkve da bi se
u njoj obavljala služba za radnike katolicke veroispovesti
dok su trajali radovi na Bogorodicinoj crkvi.
Glavna Bogorodicina crkva je
rekonstruisana, a živopis je konzerviran od 1962.
do 1973. godine. Posle izgradnje novog konaka
1990. godine u manastiru je obnovljen duhovni
život.
>>
VRH STRANE
Stara
Pavlica
Pouzdani podaci o vremenu nastanka
ove gradevine ne postoje. U istorijskim izvorima
prvi put se pominje u XII veku, ali, svakako je
nastala pre epohe Nemanjica, najkasnije u prvoj
polovini XII veka.
Po arhitektonsko-prostornoj i konstruktivnoj koncepciji
Stara Pavlica je jedinstven hram u Srbiji.
Danas je ocuvan samo deo prvobitne veoma složene
gradevine.
Nova
Pavlica
Nalazi se oko 2 km jugoistocno od naselja Brvenik.
Sagradena je izmedu 1383. i 1386. godine kao zadužbina
brace Musica, sestrica kneza Lazara. Po osnovnoj
prostornoj zamisli crkva pripada moravskoj školi
ali se razlikuje od slicnih gradevina po tome
što su joj jednostavnije fasadne površine.
Delimicno ocuvani živopis ukazuje
na osobenost u odnosu na osatlo sacuvano srpsko
srednjevekovno umetnicko naslede.
Končulić
Manastir na levoj obali Ibra,
3 km jugoistocno od Raške. Nastao je u doba Stefana
Nemanje. Imao je veoma visok ugled medu srpskim
manastirima, što ukazuje na mogucnost da ga je
osnovao neko od srpskih vladara, a možda i Nemanja.
Od nekadašnjeg manastirskog kompleksa ciji arhitektonsko-gradevinski
sklop nije potpuno poznat, preostala je samo crkva
Sv. Nikole koja je obnovljena 1861. godine.
>>
VRH STRANE
Petrova
Crkva
Nedaleko
od Novog Pazara nalazi se Petrova crkva, koja
pripada najstarijim srpskim srednjovekovnim spomenicima.
To je jedini potpuno ocuvani spomenik sagraden
u prednemanjicko doba, verovatno u 9. ili 10.
veku. Za ovaj hram se vezuju kljucni dogadaji
iz života Stefana Nemanje: njegovo krštenje, sabor
protiv bogumila i predaja vlasti sinu Stefanu.
Koncepcija hrama, zasnovana na kružnoj osnovi
sa kupolom, ostala je dominantna do danas, ali
je vremenom dopunjena novim elementima (galerija,
prstenasti brod).
Pošto je Petrova crkva dugo bila
episkopsko središte, uz nju su postojale druge
zgrade namenjene takvom srednjovekovnom centru.
On je bio zašticen obimnim zidom, ciji tragovi
su otkriveni nakon arheoloških istraživanja.
Ni u jednoj srpskoj srednjovekovnoj
crkvi nije se sacuvalo toliko slojeva fresaka,
koje hronološki prate graditeljske promene na
crkvi. Iz prve polovine 9. veka poticu freske
u tamburu kubeta sa scenama iz Hristovog života.
Drugu celinu cine freske sa predstavom Bogorodice
Orante u temenu kalote oltarske apside, figura
apostola i andela, iz prve polovine 11. veka.
Najslabije ocuvane freske nastale su u doba Stefana
Nemanje i nalaze se u oltarskoj apsidi i potkupolnom
prostoru. Najmladi i najbolje ocuvani sloj fresaka,
ciji je ktitor bio kralj Uroš I su rasporedene
u južnoj konhi, podkupolnom prostoru, na pilastri,
cini kompozicija ktitora, Hrist Pantokrator, Cveti,
Raspece, predstave svetaca i proroka i fragmenti
nekih scena.
Petrova crkva je kao deo celine
Stari Ras sa Sopocanima 1979. godine upisana u
UNESCO-vu Listu Svetske kulturne i prirodne baštine
Đurđevi
Stupovi
Nalaze se na vrhu šumovitog uzvišenja koje dominira
panoramom Novog Pazara. Đurdevi Stupovi su podignuti
oko 1170. godine kao zadužbina velikog župana
Stefana Nemanje, odmah posle presudne bitke kod
Pantine iz koje je izašao kao pobednik nad Vizantincima
i svojom bracom. Kompleks su cinili crkva Sv.
Đorda, trpezarija, konaci, cisterne i zidine sa
ulaznom kulom. Crkva je dobila ime po Sv. Đordu,
kome je posvecena, i po dva nekadašnja zvonika
(u staroslovenskom jeziku - stopa, stuba). Naime,
prema Stefanu Prvovencanom, Nemanja je ovu crkvu
podigao u znak zahvalnosti Sv. Đordu što ga je
izbavio iz tamnice gde su ga zatvorila njegova
braca.
Jednobrodni hram sa trodelnim
oltarskim prostorom, naosom i pripratom, svojim
spoljnim izgledom odaje duh romanskog graditeljstva.
Spoj vizantijskog prostornog rešenja i romanskog
graditeljstva izrašce u originalnu simbiozu na
cijim osnovama se izgradio raški graditeljski
stil.
Freske, danas najvecim delom
oštecene, a delom prenete u Narodni muzej u Beogradu,
izvedene su u najboljim tradicijama komninskog
stila i vešto prilagodene arhitekturi hrama, što
je posebno došlo do izražaja u kupoli. Veoma impresivna
je slika Sv. Đorda na konju, koja se nalazi iznad
glavnog ulaza u crkvu.
Ulazna kula je dogradnjom apside
na istocnoj strani 1282/83. godine pretvorena
u kapelu, koju je namenio kralj Dragutin sebi
za grobnicu. Unutrašnjost kapele je oslikana freskama
istorijske sadržine i portretima prvih Nemanjica.
Takode se isticu predstave cetiri srpska državna
sabora na kojima su donete znacajne istorijske
odluke.
Kao deo celine Stari Ras sa Sopocanima,
manastir Đurdevi Stupovi se nalazi na Listi Svetske
kulturne baštine UNESCO-a od 1979. godine.
>>
VRH STRANE
Manastir
Sopoćani
Manastir Sopocani se nalazi na
izvoru reke Raške, u blizini Novog Pazara (15
km), na ograncima planine Golije.
Zaštitnik hrama i izgradnja: Crkvu posvecenu Svetoj
Trojici, podigao je Uroš I Nemanjic oko 1255.godine.
Arhitektura:
Sopocanska crkva Svete Trojice pripada razvijenom
raškom tipu gradevine, jednobrodna je, sa kupolom
na visoko uzdignutom postolju. Spoljašnji oblici
odaju izgled trobrodne bazilike sa spoljnom pripratom
koja je dozidana u vreme cara Dušana, sa visokom
kulom naspram ulaza u hram. Kameni okviri prozora
i portala obradeni su na romanicki nacin.
Slikarstvo:
Sopocanske freske, nastale izmedu 1263. i 1268.godine
su dela najveceg dometa u monumentalnom slikarstvu
XIII veka ne samo u srednjovekovnoj Srbiji, nego
i na celom podrucju vizantijske umetnosti tog
perioda. Vrhunac tzv.monumentalnog stila karakteriše
freske sacuvane u naosu i oltaru, skladne kompozicije
i stojece figure koje podsecaju na anticke uzore.
Slikarstvo Sopocana imalo je izuzetno snažan uticaj
na potonje srpsko slikarstvo.
Crkva je zapustela 1698.godine i bila je u ruševinama
sve do 1925.godine kada je rekonstruisana.
Ime: Manastir je dobio ime po reci Sopote, kako
se prvobitno i zvao manastir, koja u starom srpskom
jeziku oznacava mesto izvorišta, a njih je bilo,
a i sada ih u kraju ima na desetine. Od njega
kao izvorišta ponornice, potice reka Raška, pritoka
Ibra.
|